Mjesto gdje knjige postaju život...

Silvija Šesto : “Knjiga je lagana poput leptirića, a njena nježna krila podnose nemoguć teret”

Napisala tra. 2, 2016

Drugi je travnja, Međunarodni dan dječje knjige, prilika da istaknemo važnost koju čitanje djeci u najranijoj dobi, i poticanje na kasnije samostalno čitanje, imaju u djetetovu rastu i razvoju. S polica vadimo omiljene naslove iz vlastitog djetinjstva, prisjećamo se prvih čitateljskih stranica i prepuni smo motivirajućih misli o važnosti čitanja. Djeca koja čitaju postaju ljudi koji misle samo je jedna od njih.

No kako bismo došli do djece koja čitaju potrebno je mnogo truda, volje, napornog rada i ulaganja. Drugi je travnja tako i izvrsna prilika da se bolje upoznamo s problemima što ih dječja knjiga i njeni autori susreću na svom putu od pisanja preko izdavanja pa do krajnjih korisnika – malih i mladih čitatelja. Stoga danas razgovaramo sa Silvijom Šesto, Vandinom, Lucijanovom i Tomičinom mamom, autoricom čiji mali likovi ocrtavaju stanje u društvu katkad i mnogo jasnije od svojih odraslih kolega. Kako Silvija Šesto nije „samo“ autorica već je i urednica, izdavačica i predsjednica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, ukratko osoba duboko uronjena u svijet dječjih knjiga  te, osim njegovih vrlina, poznaje i njegove mane. A i mane mogu postati vrline govorimo li o njima dovoljno glasno i potrudimo li se iz petnih žila ispraviti ih. A mi kao odrasli možemo, potrudimo li se, ispraviti nepravde u svijetu dječjih knjiga.

Pročitajte više

Vile iz Vilinputa : “Želimo da pripovijedanje u Hrvatskoj zaživi punim sjajem”

Napisala pro. 4, 2015

Neke su stvari istinite, druge potpuno lažne. Ipak, ispričane na pravi način, sve su one dobre priče. Priče su važan dio ljudskih života. Uz njih djeca rastu, a odrasli odrastaju, maštaju, razvijaju se… Svi mi, a da toga i nismo svjesni, svakodnevno sudjelujemo u procesu stvaranja priča. No, znamo li koliko je pripovijedanje zapravo važno?

O pripovijedanju, kao dvosmjernom procesu čijim se posredstvom razvija, kako slušateljeva, tako i pripovjedačeva, mašta, važnosti pripovijedanja i tome akko biti dobar pripovijedač razgovarala sam sa Sandrom Vukojom, Erikom Katačić Kožić, Srebrenkom Dumančić i Mary Crnković Pilas, pripovjedačkim Vilama iz Udruge za promicanje kulture govorenja i kreativnog stvaralaštva „Vilinput“ osnovane u ožžujku 2014. godine s ciljem promoviranja pripovijedanja kao zanimanja i osnaživanja njegove uloge u suvremenom društvu.  Ove prekrasne, kreativne Vile u njihovom radu vodi želja za unaprijeđenjem kvalitete života i promicanjenm zajedništva i stvaralaštva. Sve je to, kažu, moguće kroz pripovijedanje.

Pročitajte više

Filip David : “Kulture se moraju prožimati da bi bile zdrave”

Napisala ruj. 19, 2015

Koja je uloga književnosti? Zabavlja li ona ili opominje, upozorava? Treba li pisac biti angažiran, ima li u književnosti mjesta angažiranosti ili je treba osloboditi tog tereta? Oslobodimo li je, može li autor, neovisno o svom književnom stvaralštvu, biti angažiran i neovisno o angažiranosti, biti divan autor? Pročitate li Kuću sećanja i zaborava (Fraktura, 2015.) srpskog dramaturga, scenarista i književnika Filipa Davida, čiji je glas 90tih godina u borbi protiv huškačkih politika na području bivše Jugoslavije bio među najsnažnijima, uvjerit ćete se u potvrdan odgovor. Magijski realizam, ljepota i tečnost Davidova pripovijedanja i fina nota zatamnjenog, noir supsensa, Kuću sećanja i zaborava čine europskim romanom u punom smislu te riječi. O vrlo bolnoj i delikatnoj temi života preživjelih nakon Holokausta, David govori posve jednostavno ne oduzimajući time snagu i važnost svog teksta.

Tek kada upoznate gospodina Davida i sjednete mu sučelice, shvatit ćete koliko je, zapravo, mudrosti i bogatstva utkano u tu jednostavnost. Fakultetski profesor, televizijski urednik, osnivač, član ili suradnik brojnih književnih društava, no prije svega čovjek bogatog, kako sam kaže, fonda razmišljanja podijelio je sa mnom neka svoja razmišljanja, mjestimice zadirući duboko u tematiku, dajući odgovore iz kojih se neprestano rađaju nova pitanja, za neka buduća razmišljanja.

 

Pročitajte više

Razgovor s Ernestom Mallom : “Kriminalistička literatura najbolji je način prikaza funkcioniranja društva”

Napisala ruj. 9, 2015

Pozornica dvorane Müller zagrebačkog Kina Europa mjesto je na kojem se sjajno snalazi argentinski pisac Ernesto Mallo. Iako je Zagreb posjetio kao jedan od gostiju trećeg izdanja Festivala svjetske književnosti, u svijet pisanja romana Mallo uranja gotovo nedavno, prije 14 godina, napisavši svoj prvi roman, ujedno i početak argentinske trilogije o inspektoru Lascanu, Zločin u židovskoj četvrti (Znanje, 2013.). Ipak, riječima se bavio cijelog života. Pisao je scenarije za filmsove i televizijske serije, kolumne, eseje i tekstualne predloške za kazališne komade što mu je, kaže, pomoglo da se na pozornici osjeća sasvim ugodno i potpuno se, poput glumca, otvori i preda svojoj čitateljskoj publici. Jer publika, smatra, to i želi; toplog, otvorenog i pristupačnog autora.

No, malo je od Mallova nastupa doista uvježbano; neposredni šarm i obuzimajući entuzijazam preuzimaju prostor i nemoguće je oduprijeti im se jednako kao što je nemoguće oduprijeti se preuzimajućoj priči o inspektoru Psetu Lascanu, argentinskom policajcu, ispravnom pojedincu u korumpiranom kolektivu. Poput igle u plastu sijena, kaže Mallo. Tvrdoglavi je Lascanov lik svojom upornošću zaslužio preživjeti prvi roman pa i nadživjeti trilogiju jer, kako autor otkriva, četvrti dio, zapravo prethodnica prvom, već je napisan i uskoro će biti objavljen.

Pročitajte više

Razgovor s Karin Slaughter : Čitanje i očuvanje knjižnica danas su gotovo pitanja nacionalne sigurnosti

Napisala srp. 3, 2015

Pravo je zadovoljstvo uživo susresti neke od autora čije knjige s nestrpljenjem očekujete, nad čijim likovima strepite i u čijim zapletima uživate. A zadovoljstvo je tim veće kada autor, osim neporecivog talenta za pisanje, posjeduje i otvorenost i toplinu, istančanu neposrednost utkanu u svaki trenutak komunikacije s publikom.

Ljubiteljima krimića ne treba posebno predstavljati Karin Slaughter kao autoricu. Otkad se 2001. godine pojavila na književnoj pozornici s romanom Zaslijepljena, njome suvereno vlada, a 14 romana što su uslijedili nakon prvog ponavjaju ili nadilaze uspjeh književnog debija. Navikla je na pohvale, rekli biste. No, za nedavnog boravka u Zagrebu otkrila mi je kako je pisanje svakog novog romana pustolovina za sebe i kako se svaki put osjeća kao da je na početku. A što Karin kaže o položaju žena u spisateljskoj industriji, koje od njenih osobina krase i njene likove te zašto smatra da su knjižnice danas važnije no ikad, pročitajte u nastavku.

Pročitajte više