Mjesto gdje knjige postaju život...

Trebao si otići kao metafora za bijeg, život i metaforu samu…

Napisala ruj. 3, 2017

Riječi su suvišne jer ne prikazuju stvarno stanje stvari. Ako riječi nemaju tu snagu, tko ili što je ima? Slike? Ili metafore? Možda. Nekad davno, na svom samom početku, i fotografija i metafora nosile su u sebi tu svetu dužnost opisivanja pravog stanja stvari, stvaranja prave slike svijeta. No taj smo svijet preopteretili metaforičkim značenjima, pretvorili smo ga u sliku. Time smo oruđa za oblikovanje pretvorili u spremnike iz kojih, prema potrebi, izvlačimo određena značenja. Ni ona više ne prikazuju stvarno stanje stvari.

Pročitajte više

Pazi kojeg vuka hraniš

Napisala sij. 26, 2017

Još su nas odmalena učili kako je sa životinjama dobro biti na oprezu. Posebno s nepoznatim životinjama. Jer nije svaki pas blage ćudi i ne žudi svaka mačka za glađenjem po leđima. Zato valja biti oprezan, pristupiti im polako, psu ponuditi dlan na njuškanje, upoznati se s njima i prema govoru njihova tijela odlučiti hoćemo li im prići ili ih zaobići. Upozoravali su nas da ne hranimo nepoznate životinje jer nepoznato u našim umovima još uvijek znači opasnost, upozoravali su nas da se držimo onog poznatog, susjedova psa ili mačke, upozoravali su nas… Nisu nas, međutim, upozorili da ta ista životinja obitava i u nama samima.

Pročitajte više

Ribari

Napisala sij. 25, 2017

Kad sam bio tri moja brata i ja/kad sam bio četvorica nas, uvodni su stihovi antologijske pjesme Tri moja brata Josipa Pupačića, posvete pjesnikovoj tragično i prerano preminuloj braći. Od tog se udarca, kako je sam često kazivao, nikada nije u potpunosti oporavio, a uspomenu na mrtvu braću sačuvao je u pjesmi začudne ljepote. Ne mogavši od zaborava otrgnuti njihove glasove, s braćom se izjednačio, poistovjetio i, izbrisavši granice njihovih osobnosti, stopio u jedno simfonično višeglasje. Moj brat,moj brat i moj brat.

Pročitajte više

Hygge – kako su Danci podijelili sreću

Napisala sij. 16, 2017

Riječi nastaju iz kulture, povijesti, podrijetla i mjesta. Oblikuju ih vrijeme i navike te se pričama, obredima i vrijednostima prenose s jedne generacije na drugu, zapisala je Louisa Thomsen Brits u uvodnom poglavlju svoje knjige Hygge : sretan život na danski način. Neke su riječi, doista, povezane s podnebljem kojem pripadaju ljudi iz čije povijesti i kulture izviru, govornici čije su se priče, davnih dana, oblikovale u krugu čvrsto povezanih tijela okupljenih oko logorske vatre. Islanđani, tako, poznaju mnogo više izraza za snijeg od, primjerice, Španjolaca. A Danci, iako ga ne mogu jednoznačno prevesti niti definirati, bolje od ikoga poznaju hygge.

Pročitajte više

Knjiga godine : Eksperiment

Napisala pro. 28, 2016

Godina na izmaku bila je, možemo to slobodno reći, godina knjiškog obilja i čitateljskog blagostanja. Rekordna posjećenost najvećeg književnog sajma, sve bolji, veći i brojniji književni festivali i, ono najbitnije, zaista impozantan broj novih, pomno odabranih i kvalitetnih naslova. S takvim obiljem pred sobom, čitatelj si može, povremeno, dopustiti ipo ponešto eksperimentiranja. Uspješno ili neuspješno, eksperimentiranje uvijek otvara vrata u nešto novo, drugačije.

Pročitajte više

Pada snijeg

Napisala pro. 23, 2016

Bez poklona, Božić nije Božić uzvik je što, po mnogim čitateljskim sudovima, zauzima prijestolje najpoznatijih i najdojmljivijih uvodnih rečenica u povijesti svjetske književnosti. Jesu li sve sretne obitelji sretne na isti način, podložno je raspravi, ali u očima razočarane Jo March Božić doista Božićem bio nije bez zamotuljaka pod drvcem. Ili bez drvca. Ne iz obijesti ili razmaženosti već stoga što je, u vihoru Građanskog rata, petnaestogodišnja djevojka sanjala o čudu. A ima li boljeg trenutka za oživljavanje čuda od božićnih blagdana? I imaju li djevojke (pa i mladići) danas pravo zazivati čuda i vjerovati u njih?

Pročitajte više