Mjesto gdje knjige postaju život...

Mrak ili strah

Napisala pro. 11, 2016

Djeca koja čitaju postaju ljudi koji misle moto je pod čijim okriljem izdavačka kuća Mozaik knjiga promovira vrsne naslove domaće i strane dječje književnosti čiji junaci već generacijama uveseljavaju, razonode i na razmišljanje potiču čitatelje najosjetljivije dobi, čitatelje u nastajanju, djecu čiji se čitateljski ukusi tek oblikuju. A dječji su čitateljski ukusi, kao i u odraslih čitatelja, veoma raznovrsni. Djea, tako, vole bajke, basne, pustolovne ili povijesne romane, a poneka, posebno izraženog istražiteljskog duha, zasigurno vole pročitati i dobar krimić

Pročitajte više

Ledeni zmaj

Napisala pro. 30, 2014

Ljeto nas, ove godine, nije počastilo svojom prisutnošću. Bar ne u mjeri u kojoj smo na to navikli. Kiša i vjetar plaže su ostavili pustima lišivši potencijalne kupače tako željno iščekivanih morskih radosti. Zavaljeni u fotelje, u društvu dobrih knjiga promatrali smo kako se godišnja doba smjenjuju dok se vrijeme poigrava s nama. Kišno i prohladno ljeto pretvorilo se u sunčanu i neobično toplu jesen i, taman kad smo pomislili da će i zima biti jednako nedruželjubiva i uskratiti nam radosti na snijegu, temperature su pale i prve su pahulje zaplesale zrakom. A kad temperatura padne ispod nule svi znamo da je vrijeme za toplu sobu, mekanu dekicu, omiljeno piće i novu najdražu knjigu. U trenu kad se svaki komadić vanjskog svijeta, dokle god nam pogled seže, zabijeli, vrijeme je za ledenog zmaja.

Pročitajte više

Palac Sim Palac Tam – velika poruka male priče

Napisala pro. 6, 2014

Da se sve može kad se male ruke slože pjesmicom nas je, i na primjeru vesele družine zarobljene u  Vlaku u snijegu, naučio Mato Lovrak. Stara nas je, pak, latinska poslovica podučila kako, dok se dvojica svađaju, treći uvijek korist vuče. Ili se veseli. U svakom slučaju, taj je „treći“ opaki svađoljubac i najsretniji je kad može razdvojiti složne ručice.  A što se dogodi kad se male ruke, i to one što bi trebale biti najsložnije, razdvoje, a onaj, poslovično svadljivi, treći stoji u sredini i ne može ni lijevo ni desno, od straha da se jednostavno ne – raspolovi?

            Na to neugodno pitanje odgovor je saznala mala Sonja. A voljela bi da nije. Dok je ona učila prve lekcije iz povijesti, zemljopisa i biologije njeni su palčići, lijevi Sim i desni Tam, naučili jednu životnu lekciju; kako se posvađati. Nažalost, nisu baš dobro naučili gradivo jer, nakon što su se posvađali, ni Sim ni Tam nisu znali kako se pomiriti. A zaboravljivi su bili ti Sim i Tam, nisu više znali niti zbog čega se svađaju. Znali su samo da u svađi moraju ustrajati. Iako su palčići, svi to znamo, mekani i savitljivi, i Sim i Tam bili su poprilično tvrdih glava i ponos niti jednom nije dopuštao da prvi kaže „Oprosti“. Želja za pomirbom s prijateljem je jaka, ali ponos je ponekad ipak jači.

            A mala Sonja? U početku tome nije pridavala veliku važnost (imaju petašice i ozbiljnijih problema od dvaju svadljivih palčića), potom se trudila u svemu postupati potpuno jednako prema Simu i Tamu, a naposljetku se jako, jako prestrašila. Sim i Tam dovodili su je u jako, jako neugodne situacije i Sonja se počela bojati. A kad nas nešto jako straši, onda se to prelije i u naše snove pa Sonja niti noću nije uspijevala pronaći odmor od svojih neposlušnih prstića. Sonja je s godinama rasla i nije više bila mala. S njom, rasli su i njeni palčevi, a s njima je rastao i njihov svađalački mentalitet pa su izmjenjivanja svađalačkih i razdoblja natmurenog ignoriranja postali jedina konstanta Sonjinog života. A teško je živjeti kad si usred svađe premda nisi i sam posvađan…

            Pričom o palcu Simu i palcu Tamu Silvija Šesto obraća se djeci, ali i njihovim roditeljima. Iako su „na kraju krajeva, sve svađe glupe“ odrasli, a samim time i djeca koja vjerno prate njihove postupke, u svađe se upuštaju mnogo češće nego je to potrebno. Ako ta potreba uopće ikad postoji. Svi želimo mir u svijetu, a umjetnost svađanja podigli smo na sasvim novu razinu, za svađanje smo izmislili mnoge inventivne nazive pa se tako ponekad samo „porječkamo“, miroljubivo „razmijenimo mišljenja“, a oni najodvažniji otići će korak dalje i reći da oni „samo malo glasnije pričaju“. Istina je, zapravo, da se svađati jednostavno volimo. Baš kao što volimo ići u kino, jesti sladoled ili se družiti s prijateljima. A i svađanje nam je postalo oblik druženja. A kad se nađemo crveni od bijesa, u najžešćem svađalačkom zanosu, rijetki će se zapitati jesu li i oni nečiji Sim ili Tam i postoji li i u njihovu životu jedna mala Sonja koja se u cijeloj toj svađi trudi samo održati iznad vode.

            Palac Sim Palac Tam suptilno nas „velike“ na to podsjećaju, a „malenima“ svojim primjerom pokazuju kako su, istina, sve svađe glupe, ali neke će se odigrati ma koliko se onaj „treći“ s početka priče trudio da se to ne dogodi. Kao i za ljubav, i za svađu je potrebno dvoje, treći je najčešće višak, čak i kad misli da je uzrok. A upravo je ljubav univerzalni lijek koji bi, da se vratimo unatrag i sjetimo se vremena prije svih svađa, izliječio svađalice i svim Sonjama vratio osmijeh na lice.

            Na svega 34 stranice ova mala knjiga prenosi mnogo velikih poruka, a osim u pažljivo odmjerenom, duhovitom, zabavnom, a opet edukativnom tekstu čitatelji će se nasmijati avanturama Sima i Tama na način na koji ih vide jedan Davor i jedna Ana, čije minimalističke, a opet savršeno pogođene i dozirane fotografije i ilustracije obogaćuju tekst kojim je Silvija Šesto još jednom pokazala koliko, zapravo, razumije djecu. Umjesto da im se obraća, pomalo s distance i na način svojstven odraslima kad djecu nečemu žele podučiti, ona s djecom razgovara, razumije što njih zanima i zna kako zadržati njihovu pažnju. Naravno, Silvija je „velika“ pa će njeno mišljenje zacijelo uvažiti i pokoji tata i mama.

Pročitajte više