Mjesto gdje knjige postaju život...

Djevojka u vlaku

Napisala lis. 7, 2016

„Postoji nešto utješno u pogledu na neznance u sigurnosti njihovih domova“, konstatira Rachel, djevojka iz priče Djevojka u vlaku, na njenu samom uvodu. Doista, kakvo bi zlo moglo proizaći iz pukog, nevinog vrludanja pogledom po zastorima nezaštićenim prozorima dok, putujući na posao u sivo, kišno jutro čekate da se na semaforu napokon upali zeleno svjetlo? Neki čekajući čitaju, drugi razgovaraju, treći se prepuštaju laganom drijemežu sa slušalicama u ušima, a neki, opet, promatraju. Pritom u svojoj glavi osmišljavaju svakojake scenarije, pridaju neznancima najrazličitije osobine i, razmišljajući o tome što ti ljudi iz kuća uz prugu vole, žele ili što ih tišti, razonode se do slijedećeg semafora i nekih novih kuća. Nema u tome ništa loše, i mnogi su pisci u slučajnom prolazniku pronašli inspiraciju za svog glavnog junaka. Nije to ništa strašno sve dok se u neznance tako duboko ne zagledate da zaboravite svrnuti pogled na sebe i upisati pokoju zanimljivu crticu u vlastiti život. A na semaforu ostaje crveno.

Pročitajte više

Rane

Napisala ruj. 16, 2016

Odnos roditelja i djece. Susret dvaju sasvim različitih genetskih kodova čijim se spajanjem, jednostavnom jednadžbom, dobiva onaj treći. Poseban, neovisan, svoj i drugačiji. A opet tako sličan i blizak kodovima iz kojih je nastao. Ponekad se, najčešće u najosjetljivijem adolescentnom razdoblju, u potrazi za samim sobom, nositelj proizvedenog koda svim silama trudi pokazati i održati svoju različitost, doživljavajući pritom svaku karakternu ili pojavnu sličnost s roditeljima kao najgori zamislivi nedostatak. Takav je stav većinom pogrešan, a osvijestiti njegovu neispravnost i apsurdnost za većinu mladih ljudi znači i otvoriti novo razdoblje u procesu odrastanja. Osim kad se povezanost s roditeljima, ili bar jednim od njih, doista pretvara u najgoru moguću kaznu.

Pročitajte više

Ljetnikovac

Napisala kol. 10, 2016

Koliko se puta, čitajući grozomorne novinske tekstove o razbojstvima, ubojstvima i silovanjima zapitate što biste učinili da se isto dogodi vama? Ili, još gore, bliskoj vam osobi? Biste li se pouzdali u sustav čiji se kotačići, ako ikako, nepodmazani vrlo sporo vrte ili biste uzeli pravdu u svoje ruke? I biste li pričekali opipljive dokaze ili bi i puke indicije bile sasvim dovoljne da, metodom prijekog suda, nastupite u ulozi tužitelja , suca i izvršitelja presude?

Pročitajte više

Tratinčice

Napisala srp. 25, 2016

Breivik je bio u pravu, s gnušanjem je ustvrdio bezimeni čuvar parkirališta, sasvim sporedan lik u Vallgrenovu romanu Dječak iz sjene promatrajući tamnoputog muškarca snimljenog u prolasku tim istim parkiralištem. Naravno, u društvu poput švedskog, na tako visokom stupnju razvoja, nema mjesta za klasnu, rasnu i ine netrpeljivosti rezervirane za pripadnike manje sretnih, nazadnijih zajednica, a jedini razlog uvođenju takvih likova u priču jest kako bi se ismijala zaostalost njihovih stavova i istaknula nevažnost njihova postojana. Kako za radnju romana tako i za tok svakodnevnog života na švedskim ulicama. U to vas pokušavaju uvjeriti i sami autori u svojim intervjuima. To nismo mi, to su oni, jednaki su nam po boji kože, ali u stavovima su bitno različiti i mi nismo kao oni. Tako kažu.

Pročitajte više

Svinje

Napisala svi. 21, 2016

Pišući kriminalističke romane, posebice serijale kriminalističkih romana, autori često ne mogu izbjeći prerastanje svojih romana u romane lika. Jer postoji, naravno, samo određen broj žanrovski prihvatljivih zapleta, samo određen broj priča dovoljno napetih da održe čitateljevu pažnju od prve do posljednje stranice. Intrigantan će, pak, glavni junak serijalu osigurati razmjeran uspjeh jer, kako se nastavci gomilaju, i njegov će karakter bivati sve razrađenijim što će povećati čitateljevu sposobnost da sraste s njegovom pričom, da je uvijek iznova proživi i da taj glavni lik u njegovim očima nadraste literarnu formu iz koje je potekao, prestane biti samo tvorevina piščeve mašte sačinjena od slova na papiru i postane nešto oživotvoreno. Netko životan, poput prijatelja u čijim će pustolovinama, makar i samo čitajući, sudjelovati.

Pročitajte više

Pepeljuge

Napisala svi. 21, 2016

Djeca ne nestaju već ih roditelji gube. Iza svakog nestalog djeteta stoji izgubljen roditelj, smatra iskusni policijski istražitelj Alex Recht, jedan od ključnih likova u kriminalističkom serijalu Kristine Ohlsson čiji su Pepeljuge prvi dio. Upitani za mišljenje, inspektora bi Rechta vjerojatno podržali i ostali stručnjaci čiji je posao postaviti dobrobit djeteta na prvo mjesto; socijalni radnici, psihijatri, psiholozi, defektolozi, odgajatelji, učitelji i liječnici. Kao što, prema poslovici, iza svakog uspješnog muškarca stoji čuvrsta žena, tako i iza zapuštenog i tužnog djeteta stoji još zapušteniji i tužniji roditelj. Najčešće majka. Još češće, nitko.

Pročitajte više