Mjesto gdje knjige postaju život...

Evanđelje po Mariji

Napisala svi. 27, 2016

Ja šapćem ove riječi znajući da su riječi važne i smiješim se dok ih pripovijedam sjenama ovdašnjih bogova koji lebde zrakom da bi me vidjeli i čuli. Samostalno odabraim korpusom riječi i ni od koga drugog nametnutom dinamikom prenijeti svijetu vlastitu priču, od najveće je važnosti. Ne za taj svijet. Za pripovijedača. Jer priča koja biva provučena kroz nekoliko filtera, izbrušena mnogim jezicima i ukrašena nepostojećim sjećanjima više zapravo i nije osobna, a samim time ni autentična. Što se od priče, rekli biste, niti ne očekuje jer priča u sebi gotovo uvijek sadrži imaginacijsku potku. Bez obzira na svoje zbiljsko uporište, satkana je od onog dodanog, izmaštanog i upravo je taj trenutak ono što tekstualnost pretvara u narativnost, a puko kazivanje u pripovijedanje.

Pročitajte više

Silikonska Naranča puna crnog soka uvjerit će vas u priču Pjevača u noći

Napisala svi. 19, 2016

Što je ljubav? Samo iluzija ili samoiluzija? Izlazi li njena iluzornost iz same njezine ili naše, ljudske, biti? Je li iluzija potrebna ljubavi kako bi mogla opstati ili nama ljudima kako bismo mogli voljeti? Jesmo li se u ljubav zaljubili baš zbog svih tih svakodnevnih privida kojima nas ona obavija, jesmo li je zbog toga izdigli na pijedestal, postavili je na povišeno mjesto, iznad svih drugih, ljepših, ružnijih, ali i potrebnijih osjećaja? Treba li nam ljubav, romantična ljubav, i mora li ona biti stvarna kako bismo se u nju zaljubili?

Pročitajte više

Otpusno pismo

Napisala svi. 15, 2016

Epistolarni je roman, čak i u korpusu svjetske književnosti, rijetka pojava. A četveroručno napisan epistolarni roman, ako ne govorimo o na stranice knjige prenesenoj i tvrdim koricama zarobljenoj prepisci, još je rjeđa. Tako napisan roman, navodno, nema tu snagu niti intenzitet radnje kojima bi održao čitateljevu pažnju živom i nakon nekoliko stranica. Nema dijaloga kojima bi se razbila neizbježno monološka struktura, nema komunikacije među likovima. Nema komunikacije? Potpuno pogrešno. Epistolaran roman sačinjen je od komunikacije u njenu najsofisticiranijem obliku. Pomoću pisama Ona govori njemu i On govori njoj, bez nepotrebnih upadica, prekida ili skretanja s teme.

Pročitajte više

O podnošljivosti

Napisala svi. 9, 2016

Obiteljski odnosi (pre)često služe kao poligon za uvježbavanje i isprobavanje političkih i diplomatskih vještina. Bolni grčevi neodobravanja prikriveni širokim osmijesima, pogledi čvrsto usmjereni naprijed često se vraćaju u neka bolja ili ljepša, u svakom slučaju davnija, vremena, a šalama se hladi uzavrela atmosfera. Doista, potrebne su pomno promišljene i do u tančine isplanirane strategije i taktike za bezbolni prolazak kroz trenutke okupljanja velike obitelji. I kako onda nazvati roman, obiteljsku sagu pod čijim su se okriljem našle čak tri generacije nimalo konvencionalne obitelji? Jedan od najznačajnijih suvremenih slovenskih autora Aleš Čar sažeo je sve obiteljske odnose u jedan jedini, posve jednostavan, a tako sveobuhvatan termin. Kada govori o obitelji, Čar, zapravo, govori O podnošljivosti.

Pročitajte više

Hall ili izum tuđine

Napisala svi. 8, 2016

Kojeg je roda umjetnost? I možemo li joj odrediti spol? Jesu li neke umjetnosti više ženske, a neke više muške? Možemo li o glazbi, jer spaja zvuk, sliku i melodiju govoriti u terminima ženskog, a o, primjerice, književnosti u terminima muškog? Ili bismo se, razmišljajući o umjetnosti, trebali usredotočiti na onu njenu eskapističku crtu, na moć što je nad nama ima dok nam pomaže da od stvarnosti pobjegnemo istodobno nas vezujući uz sebe ovisničkom sponom jer zna da ćemo tražiti još? Jesmo li, okrećući se umjetnosti, jednom nogom zakoračili u utjehu ili smo se cijelim tijelom našli u tuđini?

Pročitajte više

Anđeli s asfalta , priča o granicama nepripadanja

Napisala svi. 2, 2016

„A onda, o anđelima s asfalta. Djevojkama koje su izašle na balkon i više se nikada nisu vratile. Djevojkama koje su prešle granicu i život im je naglo okončan. To se događalo malom broju njih. Nikako ne svima, ali nikada ne možeš točno znati koji će prijestup biti tvoj zadnji. Najgore je bilo to što se takve stvari događaju u obiteljima koje su izgledale sasvim normalno. Obiteljima u kojima je situacija polako eskalirala u nešto što je rezultiralo naslovima u crnoj kronici.“

            Romani za mlade u posljednje su vrijeme zgurani u nišu young adulta, svedeni na žanrovske, fantasy romane, izmještena carstva potpuno pod kontrolom mladih junaka i posve udaljena od stvarnog svijeta.  Ponekad se čini kako smo, kao čitatelji, zaboravili kolika je važnost kvalitetnog i dobro napisanog romana za mlade, posebno ako je temom dovoljno aktualan da nadiđe dobne i žanrovske granice. Takav je roman Anđeli s asfalta finske spisateljice Johanne Holmstrὂm što ga je nakladnička kuća V.B.Z. u lipnju prošle godine objavila kao šestu knjigu izvanredne biblioteke Europom u 30 knjiga.

Pročitajte više