Mjesto gdje knjige postaju život...

Čitaš? Čitam! A e-čitaš?

Čitaš? Čitam! A e-čitaš?

Vijest što ju je Amazon objavio krajem 2010. godine odjeknula je u izdavačkom svijetu uz zaglušujući prasak. Po prvi put za svoga postojanja, najveća je internetska knjižara u drugom kvartalu te godine prodala više elektroničkih nego tiskanih knjiga. Elektroničke su knjige odnijele pobjedu nad tiskanima u omjeru 140 elektroničkih : 100 tiskanih knjiga. Tradicionalni su se izdavači neugodno iznenadili, sociolozi knjige otvorili su rasprave o novoj komunikacijskoj revoluciji i novom čitateljskom diskursu…A čitatelji? Neki su, posve neopterećeni, odlučili uživati u dobrom tekstu ne obazirući se na format. Drugi su, pak, preplavili internetske forume raspravama na temu „je li digitalna knjiga doista knjiga u pravom smislu riječi“, „može li ekran zamijeniti papir“ i „jesu li e-čitatelji pravi čitatelji“.

Posve je jasno kako elektronička ili digitalna knjiga nije jučerašnja tvorevina. U svojoj četrdesetak godina „kratkoj“ povijesti, elektronička je knjiga prošla put od „marginalca“, pretipkane inačice tiskane knjige do respektabilnog „igrača“ na knjižarskom tržištu čije prednosti čak i njeni protivnici, iako nevoljko, priznaju. A te je prednosti prvi prepoznao američki student Michael S. Hart. On je, kao student Sveučilišta u Illinoisu, poželio s kolegama podijeliti tekst američke Deklaracije o nezavisnosti. Tekstualna datoteka bila je prevelika za ondašnje servere elektroničke pošte. No, gdje postoji volja postoji i način, a Harta, vizionara i zagovornika tehnološkog napretka, neuspješno slanje elektroničke poruke navelo je na razvitak sustava čiji će naziv godinama kasnije postati sinonim za slobodan pristup knjizi, znanju i informacijama – Project Gutenberg.

            Ideja otvorenog, neprekidnog i besplatnog pristupa elektroničkim knjigama uskoro je postala svojevrstan kamen spoticanja u raspravama o prednostima i nedostacima novog oblika i načina čitanja knjiga. Nakladništvo je, kako tradiconalno, tako i elektroničko, ipak komercijalna djelatnost, a besplatne, trenutno i neprekidno dostupne knjige nikako nisu potpadale pod komercijalne kategorije. Stoga su se u elektroničkom formatu isprva nudile samo knjige na koje nitko nije polagao autorsko pravo, slobodne knjige, djela klasične književnosti ili knjige čiji se autor odrekao svojih prava i moguće financijske dobrobiti kako bi povećao dostupnost i stvorio potencijalno širi krug čitatelja svojim djelima. Do pojave Amazona, a potom i ostalih sličnih internetskih knjižnih servisa. Elektronička knjiga postala je, u internetskom svijetu, vidljivija, dostupnija i pristupačnija, pobudila je interes potencijalnog čitatelja, a tehnološka revolucija učinila je i uređaje za čitanje elektroničkih knjiga pristupačnijima, cjenovno prihvatljivijima i jednostavnijima za korištenje. Svi su preduvjeti ispunjeni. Elektronička je knjiga u neprekidnoj uzlaznoj putanji. U svijetu.

            A u Hrvatskoj? Prema istraživanju Gfk čiji su rezultati predstavljeni u Noći knjige, 23. travnja 2015. godine, 73% ispitanika starijih od 15 godina ispunilo je osnovni preduvjet za čitanje knjiga na elektroničkim medijima; posjedovanje za to prilagođenog uređaja. Međutim, samo 1% ispitanika posjeduje e-čitač, a čak 68% posjeduje računalo (stolno ili prijenosno). Među njima, samo 12% čita elektroničke knjige, a tek 2% te iste knjige i kupuje. Zašto je tome tako, što je uzrok, jesmo li, kao nacija, tehnološki nazadni, isuviše tradicionalni i je li nam tolio bitno držati knjigu u ruci? Zaziremo li od novoga i jesmo li robovi navike? Ili nam je elektronička knjiga još uvijek nedostupna, nevidljiva i cjenovno neprihvatljiva? Na sva će ta pitanja odgovore pokušati dati sudionici tribine i otvorene rasprave „E-knjige vs tiskane  knjige“ što će se u organizaciji manifestacije Brod knjižara-brod kulture, a pod pokroviteljstvom MasterCard Europe održati 2. lipnja s početkom u 11 sati u novootvorenom prostoru Gradske kavane „Johann Franck“ u Zagrebu. Tribina će okupiti govornike iz svijeta knjige, autore, izdavače, urednike književnih portala, a tribinu će voditi i moderirati Boris Hajoš.

            Ono što na prvi pogled privlači pozornost dva su slova u nazivu događaja. VS. Dihotomija, različitost, razdvajanje… Umjesto toga, trebali bismo pokušati pronaći rješenje, srušiti barijeru i svijet elektroničke knjige približiti svijetu tiskane. Hrvati, navodno, ne čitaju. A ipak mnoge književne manifestacije i sajmovi bilježe porast prodaje knjiga u posljednjih nekoliko godina, svakodnevno niču nove tržnice rabljenih knjiga na društvenim mrežama, a internetske trgovine organiziraju posjećene akcije i prigodne prodaje tiskanih izdanja. Još manje no tiskanu, stanovnici Hrvatske ljube elektroničku knjigu. No, društvene su mreže (i internetski forumi) prepuni „knjiga u PDFu“. Takav je sadržaj, najčešće, piratski i njegovim se korištenjem i distribucijom krše zakoni i propisi Republike Hrvatske no, više od toga, autoru se uskraćuju njegova prava. Najčešće opravdanje: tiskana je knjiga nedostupna (ili cjenovno neprihvatljiva), a legalno dostupan elektronički oblik najčešće ne postoji. Čak i kada postoji, najčešće je cijenom jednak tiskanoj verziji što, osim što prosječnom čitatelju nije prihvatljivo, nije ni isplativo znamo li da tiskanu knjigu, kupljenu u knjižari, zaista posjedujemo, možemo je staviti na policu, njome ukrasiti svoje dnevne boravke i radne sobe, ali i posuditi prijateljima na čitanje dok kod elektroničkih knjiga, zapravo, uvijek plaćamo pravo na korištenje. To nam je pravo osigurano sve dok postoji tvrtka čiju uslugu koristimo. Ugasi li se ona, gasi se i naš primjerak elektroničke knjige. Stoga će se samo rijetki među čitateljima odlučiti za elektroničku knjigu izdvojiti, 70, 100 ili više kuna.

            Posebno kada u Hrvatskoj, kao peta komercijalna eknjižnica u svijetu, djeluje TookBook eknjižnica. Kao i u „pravoj“ knjižnici, nakon učlanjenja i uplate (ovdje mjesečne) članarine, knjige se mogu posuđivati, pohranjivati u aplikaciju na Android ili iOS uređaju i čitati bez ograničenja. Nije riječ o početničkom pokušaju, što čitatelji često, zbog nedovoljne promocije projekta naprečac zaključuju, jer na TookBooku se mogu pronaći naslovi dvadesetak domaćih nakladnika, a broj novih naslova raste svakog mjeseca. Baš kao u knjižnici koja osigurava pristup tiskanim knjigama. S tom razlikom što su narodne knjižnice pod nadzorom Ministarstva kulture i samim time korisnice državnog proračuna. Izdvajanja za kulturu, složit će se svi koji u njoj aktivno sudjeluju, iz godine u godinu su sve mršavija, no projekti poput TookBooka u potpunosti ovise o svojim prihodima i stoga su i njihove usluge ponešto skuplje od onih što ih nude narodne knjižnice.

            Stoga, trebali bismo odbaciti razlike. Da, tiskana je knjiga lijepa, miris nove knjige je nezamjenjiv, tiskanoj knjizi ne može se isprazniti baterija i ostaviti čitatelja „na suhom“ u najnapetijem trenutku i tiskana knjiga ne umara oči. S druge strane, elektroničku knjigu možemo ponijeti sa sobom kamo god krenuli ine moramo za nju ostaviti dodatno mjesto u kovčegu, u kasnim noćnim satima ne ovisimo o slabom svjetlu noćne lampe, a uz naočale posebno prilagođene za rad preko računalnih zaslona, čak i čitatelji koji ne posjeduju e-čitače, mogu smanjiti štetan utjecaj zaslona na zdravlje očiju. Najvažnije od svega, elektroničke knjige mogu vratiti osmijeh na lice čitateljima koji, iz nekog razloga, više ne mogu čitati baš svaku vrstu i veličinu slova. Takvi čitatelji, odaberu li elektroničku knjigu, više ne moraju birati knjige prema vrsti i veličini fonta jer na nju mogu sami utjecati.

            Mnogo je bitnije, za širu sliku, što i kod tiskanih i kod elektroničkih knjiga, nedostaje promocije novih naslova, posebice u tradicionalnim medijima. Samim time, knjige krajnjem korisniku postaju nedostupnije, manje se čitaju i, naravno, manje prodaju. Osim promocije, hrvatskom čitatelju velik problem predstavlja i cijena, kako tiskanih, tako i elektroničkih knjiga. Najveći problem leži u odnosu društva u cjelini prema knjizi. Generalno gledajući, knjiga je za većinu hrvatskih građana poput juhe; čitaš kad se mora, pod prisilom školskih ili drugih obaveza baš kao što se juha konzumira samo kad gripa, prehlada ili neka druga bolest prikuju za krevet.

            Nazivati se pasioniranim čitateljem, a s gnušanjem odvraćati glavu od elektroničke knjige jednako je kao smatrati se profesionalnim tenisačem, ali igrati samo na travnatoj podlozi. Detektirati problem, kažu, pola je puta do rješenja. Kvalitetna rasprava, dijalog i približavanje otvorit će vrata drugoj polovici puta.