Mjesto gdje knjige postaju život...

Mrak ili strah

Mrak ili strah

Djeca koja čitaju postaju ljudi koji misle moto je pod čijim okriljem izdavačka kuća Mozaik knjiga promovira vrsne naslove domaće i strane dječje književnosti čiji junaci već generacijama uveseljavaju, razonode i na razmišljanje potiču čitatelje najosjetljivije dobi, čitatelje u nastajanju, djecu čiji se čitateljski ukusi tek oblikuju. A dječji su čitateljski ukusi, kao i u odraslih čitatelja, veoma raznovrsni. Djea, tako, vole bajke, basne, pustolovne ili povijesne romane, a poneka, posebno izraženog istražiteljskog duha, zasigurno vole pročitati i dobar krimić

Jedan je poznati irski pisac, za nedavna gostovanja u Zagrebu, izjavio kako su istražitelji u romanima odraz (ne)povjerenja što ga društvo gaji prema sustavu, a u romanu Mrak ili strah, trećem iz serijala o privatnom istražitelju Melkioru, središnje je mjesto prepušteno – životinjama. Prije no u prevladavajućem društveno ozračju, razlog takvoj odluci Melkiorove mame, vrsne dramaturginje i urednice na HRTu Nives Madunić Barišić treba potražiti u nepreglednim bespućima dječje mašte. U dječjim pojmovnicima granice ne postoje, one su samo dalek i nedokučiv izraz iz rječnika odraslih, djeca ne poznaju njihov sputavajući učinak i stoga u hibridnim vrstama, modernim basnama u nešto duljem obliku, nesmetano uživaju.

Za takve je male čitatelje autorica pripremila pravu ukoričenu književnu poslasticu. Melkior, pomalo tašt i samoživ istražitelj dobra srca i njegovi prijatelji gospođa Greta, Tara, Juran, Blubejb i ostali suočeni su s, ne jednom već dvjema nevoljama, njihov je prijatelj čarobnjak Merlin nestao što i ne bi bilo posve neobično jer zadaća je čarobnjaka da nestaju i ponovno se pojavljuju u najneobičnijim okolnostima da neke od životinja, slučajnih promatrača u zagrebačkom Botaničkom vrtu nisu posvjedočile trenutku njegova nestanka i posve su sigurne kako je on bio sve samo ne dobrovoljan. Kao da to nije dovoljno, usporedno s Merlinovim nestankom, netko svojski ustraje u naumu da malu životinjsku družinu okupljenu pod akronimom ŽIS (Životinjska istražiteljska služba) uništi do temelja.

Mnogo se već puta, u književnosti kao i u životu, pokazalo kolika je moć što je ima pravo prijateljstvo. Nije, ipak, zgorega to što češće ponavljati i podvlačiti jer mi smo, kao ljudi, skloni zaboravljati takve male i nevažne stvari, sitnice. A upravo od tih sitnica izgrađeni su i naši životi, od sitnica poput prijatelja, ljubavi, povjerenja i obitelji. I ako smo mi, kao ljudi, to zaboravili, životinje zasigurno nisu. I to je možda glavni razlog što je Nives Madunić Barišić ovu priču izmjestila iz ljudskog i preselila u životinjski svijet. Često možemo čuti kako dobro napisani kriminalistički romani, čitaju li se pažljivo, mogu čitatelju ponuditi mnogo više od napetog zapleta. Slučaj je to i s Mrakom i strahom jer, iako će male čitatelje zanimljiva fabula u neizvjesnosti držati gotovo do posljednjeg poglavlja, jednu će drugu poruku pamtiti mnogo dulje: onu o važnosti što je obitelj igra u životu pojedinca, čak i kada se on od nje svim silama nastoji otuđiti kao i o posebnosti skrivenoj unutar svakog od običnih (ljudi ili životinja) što ih svakodnevno susrećemo.

A Melkior, taj divan, hrabar pas koji se ne boji ni najstrašnije čarobnice kada pokušava spasiti prijatelja, ostat će u povijesti krimića upamćen kao prvi istražitelj kojem je za rukom (ili, u ovom slučaju, za šapom) pošlo pronaći izvorište vlastite slabe točke, vlastite kočnice, vlastitog straha, suočiti se s njime i tako narasti još malo, još se malo osnažiti. Jer ispodkrevetni svijet isto je kao i mračna prostorija, samo mjesto sve dok mu se ne pridaju strašne osobine stvorene u strahom zaokupljenim mislima.

Nije strahota bojati se, kao da poručuje Melkior, ali strašnije od samog straha je ne pokušati se s njim uhvatiti u koštac i pobijediti ga. Jer strahu su podložni i oni najveći, a samo o svakom ponaosob ovisi hoće li i koliko narasti i sam strah. Ističući je nekoliko puta u tekstu, autorica tu poruku nastoji prenijeti i usaditi u male čitateljske glave. Poruku na koju se često ogluše i oni veliki… Ako visina, težina ili konfekcijski broj određuju nečiju veličinu.