Mjesto gdje knjige postaju život...

Novo ruho za stoti rođendan Priča iz davnine

Novo ruho za stoti rođendan Priča iz davnine

Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića osvojia je domovinu, a potom je Pričama iz davnine tu istu domovinu pronijela u svijet.

Danas, stotinu godina kasnije, sa sigurnošću možemo reći kako je Ivana Brlić-Mažuranić, hrvatski Andersen i jedna od rijetkih kandidatkinja što ih je tadašnja Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti predložila za Nobelovu nagradu, najveća ambasadorica hrvatske kulturne baštine. Njezina su djela i danas pri vrhu najčitanijih u našoj zemlji. I to čak i izvan okvira dječje književnosti.

Jer to je ono čime stvaralaštvo Ivane Brlić-Mažuranić odskače od drugih autora, ne samo domaće i ne samo dječje književnosti; brisanje granica. Granica među zemljama, jezicima i narodima, ali i onih kudikamo nedohvatljivijih, granica između starog i novog, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Nakon stotinu godina, nebrojenih ponovljenih izdanja i prijevoda, čak i na bengalski, vijetnamski i japanski, izdavačka se kuća V.B.Z. potrudila za čitatelje prirediti izdanej dostojno obljetnice. Među njegovim se koricama skrilo osam dobro nam poznatih Priča iz davnine (te jedne, univerzalne davnine, a ne mnogih davnina, kako u pogovoru upozorava profesor Vinko Brešić) i one, naravno, čine osnovnu vrijednost ove knjige.

No priređivač i urednica potrudili su se prenijeti i tumač imena i na taj način mlađim generacijama približiti prebogatu, ali već poprilično zaboravljenu slavensku mitologiju. Stoga čitatelji, uz pomoć tumača, imaju prilike saznati tko je bila Zora-djevojka, gdje se smjestio Otok bajan i kakav je to Nijemi jezik te kako se Vila Zvončica iz naše, slavenske mitologije, razlikuje od one Petra Pana.

Uz sve to, dobra bi dječja knjiga pozornost trebala plijeniti i vrhunskim ilustracijama. Za njih se, još davne 1917. godine, pobrinuo tada šesnaestogodišnji student Krsto Hegedušić. Svojoj kvaliteti unatoč, ilustracije nisu ugledale svjetlo dana. Srećom po nas, ostale su sačuvane u obiteljskom arhivu Brlićevih i sada su, u trenutku u kojem obilježavamo i njihov stoti rođendan, napokon objedinjene s pričama za koje su nastale i objavljene na radost velikih i malih čitatelja.

Ponovljenih je izdanja Priča iz davnine mnogo i  pred svakim je slijedećim sve teža zadaća plasiranja na, s Pričama već dobro upoznato, tržište. No ove su Priče iz davnine osim po starim i vrijednim ilustracijama, posebne i zbog svoje strukture. U V.B.Z.-u su knjigu, naime, oblikovali imajući na umu kako za Pričama iz davnine ne posežu samo djeca već i proučavatelji života i djela jedne od najvećih hrvatskih književnica. Tako se, nakon ilustracijama obogaćenih priča, na začelju knjige nalaze i dva stručna teksta, o ulozi što je ilustracije Krste Hegedušića imaju u razumijevanju, kako Ivaninog, tako i njegova osobnog stvaralaštva te o modernosti Hegedušićevih ilustracija i njihovu značaju u suvremenom kontekstu. Time ovo djelo dobiva dodatnu vrijednost i postaje književno-umjetnički dragulj dostojan svake zbirke u kojoj se nađe.