Mjesto gdje knjige postaju život...

Podzemna knjižnica čuva knjige za buduće generacije

Podzemna knjižnica čuva knjige za buduće generacije

 

 

 

Da nestane svijeta, da dođe do katastrofe neslućenih razmjera i probudite se u opustošenom, izranjavanom ili gotovo do temelja uništenom svijetu, što bi vam najviše nedostajalo? Ljubav? Nečija blizina? Naravno, ali što je ono bez čega ne biste mogli preživjeti više od, možda, nekoliko dana? Hrana. Ako čitate ove retke, vjerojatno i knjige.

Najcrnje scenarije, naravno, ostavljamo za najcrnje trenutke, za usamljeničko prepuštanje fatalističkim što ako scenarijima. No zaista, što ako? Ako svijet kakav poznajemo nestane i naša se civilizacija nađe na rubu odumiranja, što bismo voljeli ostaviti za sobom? Mnogima je, vjerojatno, svejedno. Neki će, ipak, reći kako bi voljeli da iza nas ostanu – knjige.

Knjige su, kao nešto vrijedno očuvanja za buduće generacije, prepoznali i stručnjaci iz norveške kompanije Piql usmjerene na digitalnu pohranu vrijednih tiskanih sadržaja. Stoga su se priključili već uhodanom projektu Svjetske riznice sjemenja smještene na norveškom otočju Svalbard. Postojećoj riznici pridružit će i Arktički svjetski arhiv u kojem će se čuvati sve najvažnije knjige na svijetu. Jasno je, naravno, kako cilj ovog projekta nije samo očuvati komadiće svjetske baštine od zaborava već i od prirodnih, klimatskih pa i ratom izazvanih, nuklearnih, katastrofa.

Na Svalbard su već pohitali čelnici meksičkih i brazilskih arhiva i knjižnica kako bi dogovorili pohranu kulturnih dobara svojih zemalja; u Meksiku, naime, strahuju od potresa dok Brazilcima probleme zadaje pitanje sigurnosti pohrane podataka na internetu. Njihovi će materijali, zajedno s norveškima, prvi zauzeti Mine 3, podzemni tunel u kojem će se sva prikupljena građa čuvati. Naravno, nije bilo za očekivati da bi se pohrana takvog projekta odvijala na površini zemlje. A kako bi se očuvali optimalni uvjeti, tunel će biti zamrznut permafrost tehnologijom.

Kako će tiskane knjige preživjeti tolike godine pod zemljom? Neće. Preživjet će riječi, a te će riječi biti pohranjene na posebnim filmovima, trajnijima i od tvrdih diskova, a posve sigurno i od papira. Prema riječima stručnjaka iz Piql-a, ti bi filmovi trebali preživjeti i do tisuću godina.

Ostaje nam čekati i vidjeti koliko će se zemalja pridružiti ovom projektu. No, prije svega, moramo ga zdušno pozdraviti jer još je jednom dokazano kako je i knjiga hrana – ona za dušu.