Mjesto gdje knjige postaju život...

Recenzija : Hector u potrazi za srećom

Recenzija : Hector u potrazi za srećom

Što je sreća? „Za mene je sreća imati puno knjiga“. „Za mene je sreća biti zdrav“. „Moja sreća ovisi o sreći dragih mi ljudi“…i tako unedogled. Definicija sreće je koliko i ljudi i, kao niti o ukusima, niti o sreći nema potrebe raspravljati. Zašto nema? Naravno, jer svatko ima svoju sreću. Ima li doista? Jer ako je svatko od nas sam za sebe otkrio što ga usrećuje i pronašao svoju sreću, zašto su onda police knjižara prepunjene kako pronaći sreću knjigama i zašto je red čekanja na posudbu sretne literature za samopomoć u knjižnici veći od onog za vampirsko-erotskim štivom? Naposljetku, ako smo sretni, zašto je psihoterapija jedan od najisplativijih biznisa (n)ovog stoljeća?

No, kako to obično biva, u postolara su najgore cipele pa, premda svojim pacijentima svakodnevno vraća osmijeh na lice, jedan (bit ćemo slobodni pretpostaviti) francuski psihijatar Hector ne može pronaći pravu formulu vlastite sreće. Ima on i posao koji ga ispunjava i djevojku u čijoj blizini malo jače zatreperi, ali sve je to, s vremenom, počeo uzimati zdravo za gotovo i sada se pita je li ta sreća nešto više. Putovanje mu, baš kao i rad s ljudima, pričinja zadovoljstvo, a godine privatne prakse osigurale su mu i određenu ušteđevinu pa se Hector odlučuje uputiti na put oko svijeta ne bi li pronašao sreću. Zapravo, ne bi li upoznao različite ljude, različitih kultura i iz različitih krajeva svijeta, otkrio što njih usrećuje i zamiješao sastojke univerzalnog kako biti sretan recepta. Ulaskom u zrakoplov, na let za Kinu, za srećom je krenuo Hector, a za Hectorom čitatelji. A takva, tematska, putovanja, rijetko ispadnu kako smo u početku planirali. Kao kada vam brošure turističkih agencija nude putovanja koja mijenjaju život, putovanja na kojima upoznajete sebe, a završite u osrednjem hotelu, vozite se rasklimanim autobusom, jurite naokolo ne biste li zadovoljili natrpan i zahtjevan program iako vas barem trećina sadržaja uopće ne zanima i naposljetku se, izmoreni, vratite kući i sretni ste. Sretni jer je gotovo.

Pomalo biste se razočaranima mogli osjetiti i posegnete li za Hectorom u potrazi za srećom ohrabreni najavama o spoju Alkemičara i Malog princa, literarnom priručniku za samopomoć i briljantno duhovitom i prpošnom štivu. Francuski autor (i sam psihijatar po zanimanju) François Lelord u svom je kratkom literarnom prvijencu, na 160 stranica, doista iznio 23 lekcije uz čiju ćemo pomoć biti, ako ne sretni, a ono bar sretniji. Iako je poimanje sreće vrlo osobno, neki su (pred)uvjeti njenu dostizanju ipak univerzalni; ne valja se uspoređivati s drugima niti pridavati previše pažnje njihovu mišljenju, a rastu količine sreće pogoduje i druženje s dragim nam ljudima ili provođenje vremena u aktivnostima koje nas usrećuju… Lelord je sve te lekcije gotovo taksativno popisao, dodao im još poneku i stvorio zdravorazumski priručnik za sreću.

Nije, također, posve jasno kome je knjiga namijenjena jer svojom duljinom i pojednostavljenim, gotovo banalnim stilom i jezikom čitatelja često navodi na pomisao kako se radi o kratkom poučku o sreći za djecu na pragu adolescencije, no neke situacije opisane u knjizi ipak im nisu primjerene (iako bi vjerojatno i oni scenu seksa opisali sočnije od u sobi, na krevetu, rade ono što rade zaljubljeni). Maštovit bi čitatelj jednostavnost u pisanju mogao objasniti time što je sreća u malim, jednostavnim stvarima i što njoj nije potrebna kićenost niti ozbiljnost, ona progovara dovoljno snažnim jezikom. Uostalom, ne tvrdimo li često kako su dječja srca najbolji poznavatelji te tajne, toliko nedokučive odraslima? No, i nakon puta, i nakon traganja, Hector je zaboravio da se sreća ne temelji na laži niti na prevari, a usput raditi ono što rade zaljubljeni dok djevojka na drugom kraju svijeta strpljivo čeka da se „usrećite“ nije, naposljetku, pošteno.

Je li Hector ipak iz ove priče izašao mudriji, valjalo bi provjeriti u nastavcima što ih je Lelord za njega napisao. U međuvremenu se i on sam iz Francuske preselio u Kinu pa se pitamo nije li i on na svom „putu ka sreći“, stvarnoj osnovi za ovaj roman, pronašao neku Ying Li. A želite li i vi popratiti Hectora na njegovu putovanju, ne očekujte sofisticiranog vodiča prepunog korisnih informacija. Hector će biti vaš pratitelj, dat će vam poneki okvir, dopustite li mu, ali kao i na svim najboljim putovanjima, ostalo je na vama.