Mjesto gdje knjige postaju život...

Sisi : U potrazi za slobodom

Sisi : U potrazi za slobodom

Sve djevojčice maštaju o tome da jednog dana postanu princeze, sanjare o raskošnoj odjeći, veličanstvenom dvorcu i zaljubljenom, zauvijek odanom princu. Djevojački su snovi, kažu, danas ponešto osuvremenjeni jer vrijeme princeza odavno je prošlo. Osim u bajkama gdje one žive i dalje, a upravo su bajke krive za čarobnu koprenu kojom su zakriljeni ne toliko bajkoviti prinčevski životi. Stvarni prinčevski životi. I tako, svaka djevojčica mašta o tome da postane princeza misleći kako će joj upravo to osigurati njeno sretno do kraja života.

            Postoje, ipak, i one rijetke među djevojčicama čija se sloboda ne dopušta ukrotiti, čiji se nemir ne da zauzdati krunom i čiji su snovi ponešto drugačiji. A upravo je jednoj takvoj namijenjena uloga ne princeze već carice na najvelebnijem, ali i najstrožem od svih dvorova druge polovice devetnaestog stoljeća; onom austrougarskom.

Kada bi priča o carici Elizabeti Austrijskoj, od milja prozvanoj Sisi i njenom suprugu, austrijskom caru Franji Josipu potekla iz pera neke maštovite autorice povijesnih ljubića i kada njeno uporište ne bi bilo tako čvrsto ukorijenjeno u povijesnoj zbilji, njihova bi ljubav možda i mogla imati sretan kraj, a kći bavarskog nadvojvode, slučajna carica, pronašla bi svoje sretno do kraja života. Ali nije. Premda povijest Elizabetu Austrijsku nije zapamtila po važnim preustrojima dvorskog života, čeličnoj volji ili svakodnevnom savjetovanju supruga pri državničkim poslovima, Sisi su povijesnom zaboravu otrgli neuobičajen način života i nepokoravanje dvorskim konvencijama. Prije no osobu, povijest je upamtila mit. Književnost je, kao i mnogo puta ranije, od mita načinila legendu.

Mlada američka novinarka i spiateljica Allison Pataki nije se prva našla na putu rasvjetljavanja Sisina mita. Vjerojatno nije ni posljednja, ali njena knjiga Sisi : U potrazi za slobodom idealiziranu caricu prikazuje bez filtera, u nešto promijenjenom, jasnijem svjetlu. Bilo zbog povijesnog ili geografskog odmaka, Pataki je u svom romanu Sisi udahnula život na način koji su svi dosadašnji književni proučavatelji njena života izbjegavali, skinula ju je s trona nedodirljive, nepogrešive i vječno prognjene, idealizirane careve žene i na njena leđa položila dio krivnje za događaje što su se oko nje odvijali. Na taj joj je način, možda, oduzela ponešto od čarobne prašine kojom je priča o vilinskoj kraljici obavijena više od stoljeća, no poklonila joj je nešto mnogo vrijednije, učinila ju je vladaricom vlastitog života.

U potrazi za slobodom čitatelju neće otkriti kako je došlo do sjajnog zaljubljivanja mladog cara u njegovu vragolastu bavarsku rođakinju, kako su zbog te ljubavi otkazane unaprijed dogovorene zaruke između Franje Josipa i Sisine starije sestre Helene te kroz što je sve mlada i naivna, za život na dvoru nepripremljena, a ipak carica prošla u prvim godinama svog bračnog i carskog života. Za to je bio zadužen, u nas nepreveden, prvi dio duologije o Sisinu životu iz Patakiina pera naslovljen Slučajna carica. Otkrit će mu, ipak, koliko je nemira bilo u tridesetogodišnjoj ženi koju na početku romana susreće i koliko ga je preostalo u šezdesetogodišnjakinji od koje se na koncu oprašta, koliko je čežnje za povratkom bilo u svakom od njenih bjegova i koliki su razmjeri utamničenja što ga je, ma koliko slobodna bila ili mislila da jest, uvijek nosila sa sobom. Otkrit će mu svu dubinu caričine potrebe za iluzijom, za prividom, za osjećajem čiji ju je nedostatak proždirao, a nije zapravo bila sigurna postoji li taj osjećaj uopće.

Iluzija… to je ono u što smo, kao da svojim romanom poručuje Allison Pataki, navikli gledati  kada uperimo pogled u austrougarsku caricu, šećući sobama Hofburga, promatrajući njene portrete, gledajući filmove o njenu životu ili iščitavajući njegove romansirane inačice. Iluzija je ono što je Elizabeti Austrijskoj bilo potrebno kako bi se sačuvala od povijesnog zaborava, od protoka vremena.

Iako ga je sama smatrala jednim od svojih najvećih neprijatelja, vrijeme je i sada prema njoj blagonaklono, čuvajući uspomenu, ne dopuštajući mitu da izblijedi i da osoba iza mita padne u zaborav. U tom je smislu Sisi : U potrazi za slobodom vrijedno djelo jer prikazuje caricu razotkrivajući sve njene mane, a ne oduzimajući previše od njene ljupkosti. Svatko je od nas barem jednom pomislio kako bi lijepo bilo, poput Petra Pana, nikada ne odrasti. Allison Pataki iz povijesnih čitanki preuzima ženu i na njenom nam primjeru prikazuje kolike bi to potešoće nosilo sa sobom. Jer vrijeme se mijenja i mi se, htjeli ili ne, moramo mijenjati s njim. Kako na makrorazini, tako i na onoj vrlo osobnoj.